Rusija se vraca na Mediteran
Decembar :: AIF :: Vest
Deo Ruske Crnomorkse flote ce se pridruziti nosacu aviona Kuznjecov u Mediteranu u skorije vreme - Time Rusija pokazuje nameru da se skoro pa stalno vrati na ovo podneblje. Vec su najverovatnije obnovili bazu u Siriji koja je bila a i bice tacka za snadbevanje ovog dela Ruskih pomorskih jedinica. Najverovatnija baza za stalno baziranje bi mogla da bude negde u Libiji.
Evo jednog teksta koji je preuzet iz Svet-a
*************************************************************
Rusija odlucila da se suprotstavi americkoj dominaciji
NOVI HLADNI RAT!
Prošla je tacno jedna decenija od kada je Rusija 1994. godine ušla u Partnerstvo za mir. Datum poslednjih manevara ruske atomske podmornicke flote poklopili su se upravo sa datumom potpisivanja tog istorijskog dokumenta. Najvecu vojnu vežbu u poslednjih dvadeset godina licno je nadgledao predsednik Ruske federacije Vladimir Putin, a ta vežba se odvijala na atomskoj podmornici klase Arhangelsk. Broj angažovanog ljudstva i borbenih sredstava u ovim manevrima podsecali su na nekadašnje slavne dane Sovjetskog Saveza. Iako se u ruskim i stranim medijima spekulisalo da je ranije najavljeno Putinovo prisustvo na ovim grandioznim igrama u službi kampanje za predstojece predsednicke izbore, Putin je tom prilikom iznenadio citav svet.
PRAVO NA PRVI UDAR
Na konferenciji za štampu održanoj u pomorskoj vojnoj bazi “Severomorsk”, u društvu vojnog vrha ruski predsednik je izneo da je ovim manevrima pocela realizacija nove vojnopoliticke strategije Ruske federacije. Tom prilikom najavljena je izgradnja ruskog antiraketnog štita i pocetka proizvodnje najnovije strategijske interkontinetalne rakete. Tehnološka sofiticiranost nove rakete bacice “u blato” milijarde americkih dolara koje je vlada SAD uložila u izgradnju americkog antiraketnog štita. Za razliku od svih prethodnih strategijskih nuklearnih projektila, nova raketa ce po lansiranju izaci iz Zemljine orbite da bi se iz kosmosa “sjurila” na bespomocnog neprijatelja brzinom preko pet hiljada kilometara u sekundi, cineci je tako nezaustavljivom za bilo koji postojeci antibalisticki sistem.
Po objavljivanju ovih planova prisutni novinari bili su šokirani, ovo je u suštini znacilo direktnu konfrontaciju Americi i najavu nove “trke u naoružanju”. Ipak, pravo iznenadjenje tek je trebalo da usledi. Ne cekajuci da se strasti stišaju, predsednik Putin je poceo da izlaže novu rusku vojnu doktrinu pri cemu je akcenat stavljen na pravo Rusije da prva izvrši nuklearni udar. U istoriji rivalstva izmedju Istoka i Zapada tokom dvadesetog veka na ovo pravo jedino se pozivao NATO pakt. Najava Rusije da nece cekati da bude napadnuta vec da ce ona prva reagovati predstavlja do sada njen najagresivniju stav još od vremena kubanske raketne krize i konkretnu najavu buduceg hladnog rata.
Pored prava na prvi udar Putin je najavio buduce preventivne vojne akcije na teritorijama bivših republika SSSR ali i zemalja Treceg sveta. Opravdanje za ovaj potez vrh Rusije je našao u teroristickoj aktivnosti koja se sprovodi protiv njihove zemlje. Koristeci iste argumente kao i Džordž Buš, Putin je naglasio da ce udari biti vršeni na svaku državu sa cije teritorije budu dolazili ili budu organizovani teroristicki napadi na teritoriju Ruske federacije.
Ova vežba je sa posebnom pažnjom bila pracena širom sveta. Zapad je sa znatiželjom pratio ceo tok akcije “bolesno” cekajuci na bilo kakav propust ili incident koji bi mogao da se desi. Ovakav pristup izveštavanju i pracenju bio je podstaknut secanjem na tragediju na poslednjim ruskim podmornickim manevrima 2000. godine kada se u Barencovom moru desila nesreca atomske podmornice “Kursk”. Pod još uvek nerazjašnjenim okolnosti u tom incidentu svoje živote izgubila je celokupna posada ruske atomske podmornice.
Ovoga puta greške nije bilo, pa su je razocarani novinari sa Zapada morali izmisliti. Razlog tome je nadjen prilikom demonstracije dejstva balisticke rakete srednjeg dometa koja je bila ispaljena sa atomske podmornice “Karelia”. Pošto je jedna od raketa po lansiranju skrenula sa svoje projektovane putanje, aktiviran je samouništavajuci mehanizam koji ju je uništio. Necekajuci zvanicno saopštenje, novinari su javili da je vežba doživela fijasko. Ono što su neobjektivni izveštaci zaboravili da navedu jeste da je i ova naizgled vanredna situacija bila unapred isplanirana. Demonstracija samouništenja rakete bilo je pokazivanje sposobnosti da i po lansiranju rakete njen operater ima kontrolu nad njom i da ce se prilikom eventualnog napada voditi racuna o metama napada, tj. da se nece dopustiti nasumicno gadjanje po neprijateljskoj teritoriji.
Upravo ovaj dogadjaj iskorišcen je da se senzacionalistickim natpisima u vezi sa ovim incidentom baci u zasenk Putinova najava o buducoj “trci u naoružanju”. Ne želeci da priznaju ili da poveruju u sposobnost i snagu Rusije da ce ona ponovo postati vodeca sila mediji sa Zapada omalovažavali su elitnu Severnu flotu i na taj nacin još jednom su pokazali svoj podanicki odnos i ukorenjenu mržnju prema najbrojnijoj slovenskoj naciji.
NOVA KARTA SVETA
Ipak, vlade vodecih evropskih zemalja nisu uživale u ovim novinskim naslovima. Ono što novinari nisu znali a o cemu se na zatvorenim sednicama saveta NATO pakta vec duže vremena govorilo jeste u vezi sa planovima da Rusija proširi zonu svoga uticaja van granica bivših sovjetskih republika. U tom smislu, Rusija bi kao svoju interesnu zonu proglasila delove Azije, Afrike i Evrope direktno se sudarajuci sa americkim uticajem na terenu. U svrhu buduce podele sveta Rusija planira da šalje Crnomorsku flotu u Sredozmeno more i Persijski zaliv. Ovim potezom bila bi završena americka nekontrolisana dominacija nad svetskim morima a njene flote dobile bi ravnopravnog protivnika.
Evropske vlade svesne su koliko ce taj potez imati uticaja na promenu geopoliticke karte sveta. Medju zapadnoevropskim liderima još uvek su sveža secanja na slanje broda “Liman” iz sastava Crnomorske flote u Jadransko more za vreme NATO agresije na SRJ. Celokupna operacija “Milosrdni andjeo” bila je pracena sa tog broda a informacije o vremenu, broju i pravcu kretanja avionskih NATO formacija bile su prosledjivane Vojsci Jugoslavije. Samo jedan brod u neposrednoj blizini americke VI flote tada je ugrozio ocekivani ishod rata. Dolazak celokupne Crnomorske flote u Sredozemno more i Persijski zaliv ugrozice plan americke globalne dominacije i dovesti svet na ivicu planetarne vojne i politicke konfrontacije.
Upravo iz tog razloga, tri vodeca evropska državnika, premijer Velike Britanije Toni Bler, nemacki kancelar Gerhard Šreder i francuski predsednik Žak Širak tajno su se sastali u Berlinu kako bi razgovarali o buducnosti i mestu Evrope u novonastaloj situaciji.
Da informacije o proširenju ruskih interesenih zona nisu samo price, evropski lideri su se mogli uveriti septembra 2003. godine kada je u Kirgistanu, bivšoj sovjetskoj republici a sada nezavisnoj državi, izgradjena ruska vojna baza. U ovoj za sada jedinoj ruskoj vojnoj bazi van granica Rusije, smeštene su brojne specijalne jedinice za antiteroristicka dejstva. Ono što je interesanto napomenuti jeste to da se ova baza nalazi na samo trideset kilometara od americke vojne baze u Kirgistanu. Ova blizina dovodi u pitanje svrhu poslatih trupa, pre bi moglo da kaže da je to istureni položaj prema Amerikancima a ne teroristima.
EVROPA I CECENI
Ipak, ono od cega Evropa najviše strahuje jeste ruska osveta za podršku koju su cecenski teroristi u toku devedestih godina dobijali upravo od Evrope. Od prvog dana secesije ruske republike cecenije, Evropa je po vec oprobanom “jugoslovenskom receptu” držala stranu separatistickom rukovodstvu. Kao i u Jugoslaviji, i ovde su zatvarane oci nad neljudskim zlocinima, etnickom cišcenju i mudžahedinskim borcima koji su dolazili iz Avganistana i arapskog sveta. Tada je Rusija upotrebom vojnih sredstava pokušala da spreci otcepljenje ove republike i pri tome je doživela katastrofalni poraz u kojem su hiljade vojnika izgubili svoj život. I tada, kao i sada, medjunarodni dušebriznici su osudjivali Rusiju za kršenje ljudskih prava, prekomernu upotrebu sile i genocid.
Od proleca 1994. do jeseni 1999. godine cecenija je bila glavni uzrok nestabilnosti i “rasadnik terorizma” na Kavkazu. Iako su fakticki bili van Rusije, teroristicki akti su bili nastavljeni sa nesmanjenom žestinom a operacije su izvodjene i sa teritorija susednih republika, kao što su Gruzija i Severna Osetija. Ne mogavši više da istrpi konstantne napade i civilne žrtve, Putin, tada u svojstvu premijera, pokrece novu vojnu akciju koja je za cilj imala vracanje otcepljene teritorije u sastav Ruske federacije i uništavanje teroristickih jedinica. Na celo operacije Putin tada stavlja penzionisanog generala ciji je sin jedinac kao tenkista poginuo u prvom cecenskom ratu prilikom poslednjeg pokušaja da se osvoji glavni grad Grozni.
Želeci da izbegnu pojavu humanitarne krize, kao što je to bio slucaj sa Kosovom i Metohijom, ruska armija organizovano izmešta civilno stanovništvo u ranije pripremljene kampove u Severnoj Osetiji i Rusiji. Kretanje stranih i domacih novinara bilo je ograniceno a jedine informacije pristizale su iz Ministarstva odbrane u Moskvi.
Prilikom vojnih operacija korišcena su iskustva iz rata na Kosovu i jugoslovenska strategija koja se ogledala u kombinovanoj upotrebi specijalnih jedinica u dubini neprijateljske teritorije sa opkoljavanjem kljucnih tacaka otpora i njihovom uništenju upotrebom artiljerije i oklopno mehanizoavnih jedinica. Ovaj koncept se kao i kod nas pokazao uspešnim, gubici su bili mali a teroristi prisiljeni na kapitulaciju. Nažalost, jezgro cecenskih terorista nije raskrinkano, neki su se sklonili u susednu Gruziju gde su dobili utocište u americkim bazama, neki su se probili do Avganistana a neki su utocište našli u zemljama Evropske unije ali i u Bosni i na Kosovu.
Za sve vreme drugog rata u ceceniji Evropa je agresivno stajala na cecenskoj strani. Evropski i americki mediji po starom receptu od Rusa pravili su Srbe, glorifikujuci borbu cecenskih terorista i velicajuci zlocince kao što je bio Šamil Basajev. Evropska unija je tražila hitan prekid sukoba i povlacenje ruskih snaga a najvatrenije u tome bile su zemlje Beneluksa. “Jastrebovi” takve politike bile su Danska i Belgija sa svojim zahtevima za uvodjenje sankcija UN i vojnom intervencijom NATO pakta u službi odbrane “Nevinog cecenskog naroda u borbi za slobodu protiv slovenskih varvara”.
IZA ZATVORENIH VRATA
Sastanak evropske trojke u Berlinu zvanicno je bio najavljen u cilju razmatranja ekonomske situacije u Evropi i traženja nacina za što brže evropske integracije. Indikativno je da niko drugi na sastanak nije bio pozvan niti da je bio obavešten. Predsednik španske vlade Hose Maria Asnar i italijanski premijer Berluskoni ovaj sastanak su nazvali skandalom i pocetkom ozbiljnih podela u Evropskoj uniji.
Uvredjeni lideri drugih zemalja Evropske unije istakli su da dok njihovi vojnici ginu u Iraku, engleski premijer Toni Bler na sastanku zatvorenog tipa srece se sa predstavnicima zemalja koje su inace ljuti protivnici iracke intervencie i cijih vojnika nema na terenu. Ni do dan-danas konfuzija, koja je nastala nakon ovog sastanka, nije razrešena. Dnevni red ovog sastanka nikada nije bio objavljen kao što je do tada cinjeno.
Prava svrha ovog sastanka bila je sakrivena ne samo od javnosti nego i od evropskih kolega. U vremenu kada Rusija najavljuje preventivne udare na zemlje koje podržavaju antiruski terorizam, moguce slanje Crnomorske flote u Sredozemno more Bler, Šreder i Širak shvataju kao najavu buducih politickih kriza i moguceg sukoba u Evropi.
Sve ovo se poklopilo sa još jednim važnim dogadjajem a to je povlacenje misije NATO pakta iz Bosne i Hercegovine i preuzimanje ove uloge od strane evropskih snaga koje sacinjavaju upravo pripadnici ove tri zemlje. Preuzimanje misije NATO pakta u Bosni bice veliki test za Evropsku uniju ali i mogucnost da se udje u konflikt sa Rusijom, jer se po informacijma iz Brisela, podrucje zapadnog Balkana nalazi na novoj karti ruskih interesnih sfera. U tom smislu evropski lideri su razmatrali moguce scenarije po kojima bi Rusija deo Crnomorske flote, koja bi se nalazila u Sredozemnom moru, poslala u Jadran. Razlog za slanje ruske mornarice u Jadran moguc je u slucaju da se ostvare prognoze americkih analiticara o buducim etnickim sukobima u Bosni i Hercegovini.
Ovi analiticari, koji su poznati po tome što su se njihove prognoze koje su se ticale krize na tlu bivše SFRJ uvek i ostvarivale (verovatno zato što su ih i pravili), predvidjaju da ce se po faktickom otcepljenju Kosova na Balkanu doci do nove nestabilnosti i ofanzive nacionalistickih opcija koji ce na kraju rezultirati obnovljenim sukobima u Makedoniji, Kosovu i Bosni i Hercegovini ali i politickom prevratu u Crnoj Gori i zaustavljanju secesije.
RUSKA OFANZIVA
Strahujuci od takvog sleda dogadjaja Bler, Šreder i Širak shvatili su da povlacenje Amerikanaca iz Bosne nije davanje šanse Evropi vec “guranje” ovog dela sveta u nove ratove.
Za razliku od Borisa Jeljcina, cija je spoljna politika bila usmerena na smanjivanje ruskih granica i ruskog uticaja u medjunarodnoj zajednici, Putin želi aktivnu ulogu Rusije u svetskoj diplomatiji, makar to znacilo i otvoreni politicki sukob sa Zapadom. Ovaj jadranski scenario predvidja da bi po pocetku obnovljenih sukoba došlo do povlacenja snaga Evropske unije iz ratom zahvacenih podrucja. Pošto bi sukobi izvesno završili medju stabilizacionim snagama koje bi tada došle na podrucje zapadnog Balkana, tu bi se nalazili i pripadnici ruske armije bez obzira na pristanak medjunarodne zajednice. Uostalom, ruske snage, odmah po završetku NATO agresije na našu zemlju, bez ikakve najave i bez bilo cijeg odobrenja a u dogovoru sa tadašnjim srpskim rukovodstvom, u roku od sedam sati našle su se na Kosovu i Metohiji zauzimajuci strateški važan aerodrom “Slatina”.
Razlika u odnosu na dosadašnje rusko angažovanje u medjunarodnim mirovnim misijama bilo bi ocigledno. Njihovo prisustvo više ne bi bilo samo u svojstvu fizickog razdvajanja vec bi imali uticaja i na aktuelna politicka kretanja u regionu. U tom smislu, Rusija bi radila na jacanju politickih, vojnih i ekonomskih veza sa zemljama u kojima bi bila angažovana, i kao u Kirgistanu gradila bi svoje vojne baze, rame uz rame, sa americkim i evropskim vojnim snagama.
Crnomorska flota u Sredozemlju i Jadranskom moru pored logisticke role imala bi i ulogu odvracanja i onemogucavanja ponovne agresije NATO-a ili Evropskog saveza na države zapadnog Balkana. Pretpostavlja se da bi u krajnjem slucaju došlo do blokiranja Otranskih vrata, prilaza Sueckom kanalu i Gibraltarskom prolazu. Maticne luke ove flote nalazile bi se u Libiji, ali bi po promeni vlasti u Crnoj Gori jedan deo bio bi izmešten u Bar i Boku gde bi se uspostavila jadranska komanda.
Kakve su zakljucke evropski lideri doneli, za sada se još uvek ne zna. Ponovno pojavljivanje Rusije na svetskoj sceni može da bude stabilizujuci faktor, ali samo pod uslovom da Amerikanci ucine ustupke kojima bi se priznalo pravo Rusiji da i ona ima interesne sfere u svetu ali i Evropi.
Da li su Bler, Šreder i Širak doneli zakljucke o nacinima suprotstavljanja novoj ruskoj ofanzivi ili su gledali na koji nacin mogu da pronadju kompromis izmedju Amerike i nove Rusije, ostaje da se vidi. Odgovor ce verovatno uslediti ubrzo. Aktuelni rat protiv terorizma, koji sa sobom donosi nestabilnost i ekonomske krize u citavom svetu, sigurno ce otvoriti prostor za pojavljivanje Rusije kao novog-starog faktora stabilnosti u svetu i “dunuti vetar u jedra” Crnomorskoj floti na putu ka Jadranskom moru.
*************************************************************
Izgleda da se opet sve ponavlja - Pa sad treba videti sta i kako - Kuznjecov je bio na popravkama, ali je sad svakako spreman za akciju - A verovatno je i to brodova sto se salje “ovamo” poprilicno dovedeno u vrlo dobro stanje. Rusiji je veoma stalo da se ne dogadjaju stvari kao sto je fijasko s Kurskom sto je ispalo kao sramota - i to u najgorem mogucem trenutku - na velikoj vezbi koja se u tom trenutku dogadjala.
Kuznjecov je pocetkom meseca (Decembar 2007) krenuo iz Severomorska i to na jednu vecu vezbu u mediteranu - Pridruzice mu se kao sto sam rekao delovi Crnomorske flote, a sta ce dalje biti - to cemo tek da vidimo - Da li sve sto se desava ima veze sa tekstom iz 2004-e to cemo da vidimo.
http://www.armyinfoforum.org/index.php/topic,2964.0.html