Momčilo Gavrić rođen je 1. maja 1906. godine u selu Trbušnica kao osmo dete u porodici Alimpija i Jelene Gavrić. Imao je samo osam godina kada su austrougarski vojnici u avgustu 1914. godine ubili Momčilove roditelje, njegova četiri brata i tri sestre. Momčila Gavrića prihvatio je Šesti artiljerijski puk Drinske divizije u kojem je služio otadžbini od 1914. do svršetka Prvog svetskog rata 1918. godine.
Будьте с нами, будьте активны и вы будете проинформированы / готовы ко всему, что происходит
Be with us, be active and you will be informed / prepared for everything that happens
U osmoj godini postao je kaplar tog istog puka, a u dvanaestoj godini ga je u čin podnarednika lično unapredio vojvoda Živojin Mišić. Momčilo Gavrić bio je učesnik čuvene bitke na Gučevu, a potom i slavne Kolubarske bitke 1914. godine. Preživeo je albansku golgotu, a sa ostrva Krf krenuo je 1916. godine na Solunski front. Na položajima na Kajmakčalanu bio je ranjen u ruku, a ranu je zalečio u poljskoj bolnici u Solunu. Po izlasku iz bolnice Momčilo rukovodi komorom koja je dopremala municiju artiljeriji Drinske divizije na Kajmakčalanu, a potom učestvuje u pobedonosnom maršu na Beograd 1918. godine.
Kroz Albansku golgotu sećanje
U 1915. godini Srbija je mobilisala 40.000 maloletnih dečaka. Preko 30.000 ih je stradalo u toku povlačenja srpske vojske preko Albanije. Na ostrvo Vido među prvim je stiglo više hiljada dečaka – regruta. Bili su u veoma teškom stanju. Iscrpljeni i oboleli od dizenterije, tifusa, gladni, ličili su na žive leševe. Prvih dana umiralo je dnevno po 300 regruta. Najmlađi od dečaka, vojnika koji su preživeli Albansku golgotu bio je Momčilo Gavrić. On se ovih dana povlačenja preko Albanije priseća tokom boravka u rodnoj Trbušnici, avgusta 1989. godine: „…I sam ne znam kako sam izdržao sve te tegobe pred kojima su mnogi u toj golgoti podlegli. Ni jedna borba mi nije bila tako teška kao put kroz albanske gudure. Na svakom koraku zasede i potere. Ne vidiš neprijatelja, ali čuješ njegove metke, zuje oko glave. Padaju vojnici oko mene iscrpljeni glađu, a ja nekako guram napred. Gutao sam sneg da bi zavarao glad, zrno kukuruza iz konjske balege Jeo živo meso uginulih konja, korenje kupusa, koru sa drveta. Ali da nije bilo onog užičanina Mišovića, možda bih i ja ostavio kosti u albanskim gudurama. On je odnekud nabavio
nekoliko osušenih riba i rekao mi da dnevno pojedem samo po jednu. Tako sam se dovukao do mora s
preživelim vojnicima, živim leševima, ukrcao u lađu i stigao na ostrvo spasa – Krf.” Završava tako svoju priču Momčilo Gavrić svojim rođacima i novinarima u Trbušnici koju nije video preko pedeset godina.
Nezaboravan susret
Jednog jesenjeg dana, 1916. godine, pred žestok okršaj sa Bugarima, Momčilo Gavrić se u rovu nađe licem u lice sa čuvenim dr Arčibaldom Rajsom, koji je na položaje Drinske divizije došao upravo zbog Momčila Gavrića, želeći da sazna sve o najmlađem srpskom vojniku.Dr Arčibald Rajs je tada rekao malom Momčilu da sve zna o njemu i da je interesantno da imaju nešto zajedničko: „Obojica smo osmo dete u porodici sa više dece.” Nastavlja dalje dr Rajs: „Sa srpskom vojskom sam od avgusta 1914. godine. Bio sam sa njom na svim ratištima, prešao sam i Albaniju, sada sam ovde, a ako nas dobri Bog sačuva, vraćamo se zajedno u oslobođenu Srbiju, samo ja sa Moravskom divizijom. Pišem knjige i članke o Srbima: ratnicima i civilnim stanovništvu, njihovim stradanjima od zločina koje su počinili Austrougari i
Nemci počev od Jadra i Mačve pa do današnjih dana, uključujući i ove koje sada čine Bugari. Izveštavam evropske narode o Srbima čije sam vrline upoznao, a na prvom mestu hrabrost, rodoljublje, ponos, milosrđe a posebno bistrinu i to običnog čoveka, vojnika i seljaka – srpskog hranioca i branioca. Smatram da te osobine treba da budu temelj novooslobođene Srbije. I još nešto. Kada se vratiš u svoje selo, ispričaj svojim meštanima, da im je Arčibald Rajs poručio, da samo selo Srbina spasava. Razumeće oni šta to sve znači!”
Prilikom ovog susreta dr Arčibald Rajs je poklonio malom Momčilu svoj ručni sat i perorez. Vredan i skupocen ručni, švajcarski sat i perorez danas se nalaze u vlasništvu Momčilovog najstarijeg unuka Dejana.
Tekstualni i foto materijal ustupljen redakciji ArmyInfoForuma od udruzenja Ratnih i Mirnodopskih Vojnih Invalida Srbije
Vise o najmladjem kaplaru na svetu saznajte na izlozbi koja je njemu u cast organizovana u domu Ratnih i Mirnodopskih Vojnih Invalida Srbije koja se otvara sutra (008 012 2016) u 19:00 u Beogradu (Dom RMVI preko puta Zeleznicke stanice u Beogradu)
Nadam se da cete nam se pridruziti i u tom smislu pomoci da ova izlozba posvecena najmladjem kaplaru na svetu bude jos uspesnija kako to inace i dolikuje – Urednik ArmyInfoForuma
Ukoliko smatrate da o onome sto iznosimo u temama koje stvaramo za Vas treba informisati sto vise gradjana onda se potrudite pa nam pomozite - Mi smo tekst napisali i objavili a onda ga i podelili sa svima Vama na mestima koja uredjujemo - Sad Vi uradite koliko mozete pa ih podelite dalje sa svima koje znate i za koje mislite da treba da procitaju ono o cemu mi pisemo - To uradite odavde sa naseg sajta koristeci opcije odmah ispod jer se to deljenje ne moze pratiti dok je to ako se radi sa FB-a lako pratiti i povezati sve one koji su to radili - Verujem da to ima smisla za sve one kojima je stalo da se ove informacije sire sto vise - Hvala svima koji se potrude da ovo procitaju i sprovedu u delo deleci teme koje mi objavljujemo
Promovisite sadrzaj koristeci sledece opcije - Nemojte kopirati sadrzaje bez dozvole autora - To je krsenje autorskih prava! Pozivamo Vas na ucesce u diskusiji - Мы приглашаем Вас принять участие в обсуждении - We invite you to participate in the discussion
Uredjivacka politika - kucni red Редакционная политика - правила дома Editorial policy - house rules